1.
Grupa je pojava. Uočimo je kad
ljudi v određenom vremenu i prostoru nešto zajedno rade.
2.
Grupa je ujedno proces i
struktura.
a.
Ima svoje želje koje označavaju
njezin početak i kraj – pa i vrhunac razvoja.
b.
Grupa se razvija kroz distinktivno
uočljive faze koje slijede jedna drugoj i kroz koje grupa gradi svoju priču i
postojanje.
c.
U grupi razvijaju se uloge i
funkcije i stvaraju sociometrijski obrasci odnosa u grupi.
3.
Vođenje grupe je produkt tako
procesa kao i strukture grupe. Ideal demokratskog postulata grupnog rada je da
u vođenju sudjeluje maksimalni broj članova, da se vodstvo mijenja i da svi
članovi preuzimaju odgovornost za djelovanje i učinak grupe.
4.
Bit grupe nije u grupi samoj niti
van nje – ona se nalazi na sučelju grupe i njenog okruženja.
a.
Grupa se konstituira vizavi
okruženja s identitetom (pripadnošću i kontinuitetom) koji stvara, s moći djelovanja
koju generira i osjećajima koji je prežimaju.
b.
Za učesnike grupe sudjelovanje je
bitno zbog susreta koji mogu u grupi ostvariti – i koji se razlikuju od susreta
u dvoje ili u masi; te zbog svojih i grupnih želja koje se mogu kroz grupni rad
ostvarivati.
c.
Grupa može biti zavisna od
okoline, prvenstveno prijenos vrijednosti, uputa i moći, ali može se i od
okoline emancipirati – postati nositelj promjena u njoj. Kao subjekt dekodira,
analizira, čak probavlja ono što je u okruženju bitno da bi na to djelovala, to
mijenjala. Da bi postala nezavisna mora kritično analizirati tako obrasce
prijenosa vlasti kako i izmicati zamkama koje grupa može stvoriti (sektašenje,
karizma, …).
5.
Za emancipativni rad grupe treba
dakle općenje koje stvara dijalog – prave riječi za promjenu konkretnog
konteksta grupe i osnovna pravila koja maksimiraju sudjelovanje i učinkovitost
rada.
6.
Dok je u prošlosti bio naglasak na
grupama koje su se bavile prvenstveno sobom (s namjerom promjene njezinih
članova) sada je naglasak na grupama koje nešto stvaraju – ako ne baš promjene
u svojem okruženju pak ipak nešto što poboljšava život njihovih članova
(stvaraju novo okruženje, veze između ljudi, novi identitet vizavi pokvarenog
stigmom). No u teoriji grupnog rada baš je taj vidik zanemarivan – dobro je
prorađeno kako razgovarati, biti u grupi, manje kako se grupa laća svojeg okruženja,
kako djeluje.
7.
Grupa je međutim dobro mjesto
učenja:
a.
Više pogleda daje bolju podlogu
razumijevanju materije i grupni procesi bolje omogućuju kompleksno sagledavanje
problema.
b.
Grupa može neke stvari koje se
događaju u zbilji simulirati ali i u situaciji lišeni opasnosti demonstrirati
nešto što bi u zbilji moglo tek postojati.
c.
Grupa može biti i divno gojište
mašte, rasadnik ideja, priprema za akciju.
d.
Upoznavanjem se u grupi stvaraju
značajni kontakti – stoga grupa služi za stvaranje i održavanje mreža.
e.
U grupnom radu često se stvara
atmosfera mogućeg koja se prenosi ponekad i na organizaciju ili zajednicu u
kojoj grupa biva.
Grupa je u principu više nešto što ljudi
stvore nego što im se dogodi (premda je utisak često suprotan). Grupe je
moguće, a ponekad čak potrebno, dizajnirati – planirati, voditi; pratiti i vrjednovati.
No dizajn treba biti otvoren, omogućavati fleksibilnost, stvaralaštvo i
slobodu. Treba biti okvir, tek itinerer, skica puta kojim treba grupa ploviti –
s mogućim promjenama pravca – ali da znamo gdje i kuda smo ga promijenili.
Ni komentarjev:
Objavite komentar