Pravila grupnog općenja (grupa 19. dio, komentar 2/4)

Vjerojatno svaka grupa ima svoja pravila. Ako ne pisana onda nepisana. Neka mogu određivati članstvo u grupi i dužnosti i prava članova, dok se druga odnose na funkcioniranje grupe, protok informacija, uređivanje „prometa“ odnosno interakcija između učesnika u grupnom zbivanju. Ova su često implicitna u radu grupa, obično preuzeta iz nekih općih obrazaca općenja (npr. pravila pristojnog ponašanja, uobičajena pravila sastanaka i sl.) i sudjelovanja u grupi. Takva prešućena i nereflektirana pravila često predstavljaju smetnju u radu grupe – teško se je na njih pozivati i obično služe očuvanju (ne jednakomjerne) raspodjele moći u nekom kolektivu, grupi. Tako, na primjer, jači i uvaženiji članovi grupe dolaze lakše do riječi, agilniji se češće javljaju za riječ i više pričaju. Ako je vođa grupe ujedno i predsjedavajući njezinom sastanku i on ili ona daje riječ time učvršćuje jaz između vodstva i članstva, često usmjerava pozornost na sebe i pogled kao da je on ili ona odgovoran za rad grupe (alfa i omega grupe).

Stoga se u nekim grupama pojavljuju pravila kojim je namjera da omoguće ravnopravnije sudjelovanje u radu grupe i jasnije izražavanje stavova odnosno osobnih osjećanja povezanih s njima. U nastavku ukratko predstavljamo pravila koja smo uveli u seminar grupnog rada na programu socijalnog rada u Osijeku. Ona proističu iz tradicije treninga grupne dinamike, a poneka smo „posudili“ iz aktivističkih grupa, poput onih u okupacijskim pokretima s početka ovog desetljeća.^[1] Najprije ćemo ih izlistati, onda na kratko komentirati i na kraju se letimično na njih osvrnuti.

1. Budi sam svoj gospodar!
2. Govori jedan učesnik najedanput.
3. Prednost imaju oni koji su govorili manje.
4. Izbjegavaj „prepucavanje“ u dijadi (ping-pong).
5. Prijavi smetnju.
6. Zatraži „osvjetljenje“ kada ti se to čini potrebno.
7. Izrazi svoje osjećaje neposredno – ne kao općenite tvrdnje ili kao (retorička) pitanja.
8. Zatraži povratnu informaciju (feedback) kad želiš.
9. Kad primaš feedback, najprije dobro saslušaj, razmisli (i nemoj odmah reagirati).
10. Kad daješ feedback, pazi da bude balansiran, konkretno opiši ponašanje čovjeka u grupi i dodaj kako se osjećaš kada se to dešava.

1. Budi sam svoj gospodar!

Slučaj je htio da smo ta pravila dali u opticaj skoro poslije igranja uloga „gospodara“ i „roba“. Međutim ovo pravilo baš govori o tome da se mora svaki član grupe osjećati u grupi suvereno, da sam odlučuje o tome što u grupi radi odnosno daje mu moć da u grupi eksperimentira, ali i da kako smo primijetili kod igranja „gospodara“ da s time preuzima odgovornost.

Ovo pravilo više kategorička dozvola za demokratično ponašanje u grupi, nego pravilo u uskom značenju – koje bi uređivalo „promet“ u grupi. Ono je nužna pretpostavka za jednakopravno sudjelovanje i surađivanje u grupi. Kao takvo ono je protuotrov za podčinjavanje u grupi, pravilo na koje se članovi grupe mogu pozivati kada im se učini da im se baš to događa, ali i pravilo na koje se mogu pozivati i koje im dozvoljava da čine nešto što bi inače mislili da nije za grupu prihvatljivo i što u uobičajenim okvirima jedne grupe ne bi učinili.^[2]

2. Govori jedan učesnik najedanput.

To pravilo je sasvim stvarno i očito, no usprkos tome ono se redovito krši. Posljedica je u najmanju ruku buka i ne slušanje drugoga, i raspadanje grupe na više razgovora. Prednost grupe je da ima više glasova, no treba da se čuje jedan po jedan.

Ako je grupa veća to iziskuje da se netko javi za moderatora razgovora (ne vođu grupe), dakle da bude netko tko će davati sudjelujućim riječ, biti pozoran tko se za riječ javio i voditi računa o redoslijedu javljanja. To se može obaviti i bez “ljudskog“ moderatora, u sličnu svrhu može poslužiti i „govoreći štap“ (talking stick – vidi opis vježbe u stripu pod rednim brojem 16) ili što se spontano dogodi u većoj grupi koja koristi mikrofon.

3. Prednost imaju oni koji su govorili manje.

Obično se redoslijed govornika stvara prema redoslijedu javljanja za riječ. To često znači da više govore oni koji su agilniji, koji brže dižu ruke (imaju „brže prste“) – što se obično podudara s nekom pretpostavljenom hijerarhijom članova grupe. Pravilo da imaju prednost oni koji su manje govorili ohrabruje one koji pričaju manje, daje im više mogućnosti. Vrlina sudjelovanja u grupi nije toliko u govorenju koliko u slušanju. I često se dogodi da ljudi koji dobiju prednost po tom pravilu kažu nešto što bi i agilniji član rekao, možda čak na bolji način. U svakom slučaju pravilo otvara širinu sudjelovanja i sudjelujućih u grupi.

4. Izbjegavaj „prepucavanje“ u dijadi (ping-pong).

To je česta pojava u grupama. I zamorna. Dogodi se da dva člana neke grupe započnu diskusiju u kojoj nadopunjuju jedan drugoga ili pak kontriraju jedan drugome. Ostali postaju nijemi svjedoci njihovog okršaja koji počinje poprimati značaj spektakla za druge. No ti drugi vrlo često ne uživaju u tom spektaklu. Nerijetko ga doživljavaju da se protivnici u biti slažu i vode polemiku o nebitnim vidicima toga, ili polemiku smatraju nerelevantnu za bitna pitanja grupe, često samo kao vid produciranja sebe i igru nadmoći između dva člana grupe koji žele biti dominantni. U svakom slučaju, kad se to dogodi, drugi učesnici grupe dobivaju osjećaj, koji ne vara, da su suvišni, da se to (i s time rad grupe njih ne tiče), da su iz grupe isključeni i tek privjesak nekih njezinih protagonista.

5. Prijavi smetnju.

Često nas nešto što se u grupi događa ili kako se to događa smeta. No isto tako često smatramo da je to naš „problem“, da je to samo naš osjećaj i zasebna stvar. No isto tako vrlo često tome nije tako. Vrlo možebitno je da i drugi slično doživljavaju, još vjerojatnije da o tome imaju svoj stav. Ono što osjećamo u grupi uvijek je i odjek događanja u grupi, kolikogod naša osjećanja bila osobna.

U smislu „carevih novih ruha“ zato je poželjno i često vrlo produktivno reći kad nam nešto zasmeta. Prijavljivanje smetnji često ukaže na nešto što grupa inače maskira, prikriva. Javljanje smetnji je pravo sudjelujućih i ako drugi tu smetnju ne doživljavaju slično za grupnu koheziju je bitno da grupa čuje što smeta pa i ako samo jednog njezinog člana. Individualnu smetnju možemo razumjeti kao simptom djelovanja grupe ili kao smjerokaz ka tome čime se grupa treba baviti.

6. Zatraži „osvjetljenje“ kada ti se to čini potrebno.

U nekim situacijama bolje je, nego pristajati na implicitne pretpostavke, zatražiti od članova grupe da se izjasne o nekom vidu događanja u grupi odnosno osvijetle svoj stav, osjećanja o nečemu – bilo to smetnja ili neka druga stvar od značenja. Time dobivamo panoramski pogled na zbivanje u grupi što je korisno za grupnu orijentaciju, za snalaženje. Kad to zatražimo također dobivamo pogled onih članova grupe koji inače manje pričaju, koji se drže po strani. I njihovo veće učešće.

Zamolba za takvo izjašnjavanje odnosno bolje osvjetljavanje je intervencija koja osvrtom (refleksijom) na grupna zbivanja daje mogućnost grupi da svoje djelovanje podigne na viši nivo, ujedno pružajući „osjet grupe“.

[nastavlja se]

---

[1] Pravila iz treninga grupne dinamike napisao sam po sjećanju uoči treninga i sigurno zaboravio neka koja se inače pojavljuju. Na ovom spisku ne navodim sva pravila koja smo koristili u okupacijskom pokretu. Više o tome u nastavku.

[2]  Pošto je pravilo u suštini kategoričko ono nikad ne može biti ostvareno do kraja. Treba ga shvaćati u dijalektici napona između grupnih očekivanja, normi i vrijednosti s jedne strane i osobnih očekivanja, želja, nahođenja z druge. Ono ne ukida takve dijalektike već je stvara odnosno jača na razini svjesne participacije pojedinih članova grupe kao i okvira koji organiziraju djelovanje grupe.