 |
| Na slici: Grupa građana, skulptura |
Sintaktično značenje izraza „rad s grupom“
U
uvodu se moramo pitati 'socijalni rad s grupom'[1]
odnosno 'grupni rad' zapravo znači. Ako se pitamo kod izraza „grupni rad“ po
proizvodu grupe, po njezinom izratku, onda taj izraz označuje grupni karakter
proizvoda za razliku od „individualnog rada“, ali i bilo kakvog drugog
kolektivnog rada koji nije napravila grupa već samo zbir pojedinaca – kao na
primjer zbornik stručnih tekstova, koje samo urednik sastavio a autori nisu
surađivali kao grupa; iliti kad se produkt sastavlja za tekućim trakom. Međutim
izraz „grupni rad“ može označavati grupni proces, znači rad grupe bez obzira
dali se radi o individualnim djelima koji pojedinci čine u grupi ili grupnom
izratku; kao na primjer kad svako dijete u grupi napravi svoj crtež – dok djeca
utječu jedan na
drugoga i potiču jedan drugoga ali ipak nemaju zajednički proizvod.
Stvari su kompliciranje kada se radi o izrazu „rad s grupom“. Taj
ablativ može imati više (ili čak višestruko značenje. Može biti lokativ – koji znači, da se radi u
grupi, ali i instrumental – grupa je
oruđe s kojim nešto postižemo (npr. promjenu pojedinca), ali može biti i „akompanjativ“ koji znači da nešto radimo
zajedno s grupom ili (kao gore) modalitet
– način rada. A može označavati i to da je grupa objekt – predmet rada, da s grupom kao predmetom nešto radimo –
stvaramo, mijenjamo ju, dajemo joj neki oblik i sl.
Ako ništa drugo možemo ustvrditi da je „rad s grupom“ prilično
neprecizan izraz sa mnogim značenjima. Dobra strana toga je da nam to daje
određenu slobodu pri poimanju svog rada, no pogotovo kada se radi o „socijalnome radu s grupom“ tu slobodu
treba koristiti ne samo prema pragmatičnim kriterijima nego i etičkima – a to
je u glavnom u socijalnom radu osnaživanje. Dakle razumjevanije grupe kao
„akompanjativa“, zajedničkog rada vrlo je bitan i vodeći atribut koji treba da
daje ton i drugim poimanjima koja s obzirom na situaciju pragmatično
naglašavamo.
Kako grupu definirati?
Obično
se kaže da je grupa više od zbira pojedinca. Ali što je to više?
Prilično
očito je da grupu stvaraju zajedničke
zadaće ili ciljevi. Oni ujedinjuju ljude da nešto zajedno stvaraju ili pak
žele i očekuju. Zamislimo na primjer autobus pun ljudi koji idu na izlet. Kad
autobus pođe ljudi sjede svaki za sebe, mare svoja posla, ali ujedno iz
prikrajka vrebaju na druge suputnike. Zamislimo da autobus stane, zaglibi u
blatu uz cestu. Šofer zamoli putnike da gurnu autobus. U tom trenutku,
zajedničkom naporu stvara se osjećaj grupe. Kada se putnici vrate u autobus,
atmosfera je drukčija – pričaju jedni
s drugima, šale se i osjećaju neko zajedništvo.
Slično
postajanje grupe može uzrokovati neka opasnost
koja ugrožava neki skup ljudi ili ljude u nekoj određenoj situaciji. Postojanje
grupe mogu određivati grupna pravila koja
su karakteristična baš za tu grupu (i ne vrijede
ili vrijede na
drugačiji način za neku drugu grupu. S druge strane grupu čine i veze (simpatije, prijateljstva, ali i
antipatije) koje u grupi nastaju. Grupu čini i njezino članstvo.[2][3]
Dok
možemo sa sigurnošću ustvrditi da postoje grupni osjećaji, emocije koje su
jednom trenutku značajne za grupu kao cjelinu, nije sasvim jasno dali postoji i
grupno razmišljanje. Prisustvo u
nekoj grupi sigurno utječe na
to kako i što razmišljamo kao pojedinci, no dali grupa razmišlja „svojom
glavom“, da li postoji misaoni proces koji je grupni sui generis, čak autonoman od mišljenja članova grupa? S druge
strane čini se, kako ćemo vidjeti kasnije, da je barem jedan dio nesvjesnog djelovanja i razmišljanja
grupne naravi.
Izrazi
Za
različite vrste grupa imamo broj izraza. Dok su skupina i grupa sinonimi, imamo
puno srodnih pojmova koji označavaju grupa ali na nijansirane načine.
- Kolektiv
- Tim
- Ekipa
- Mreža
- Jedinica (radna)
- Društvo (udruga ili dernek)
- Družina (obitelj)
- Razred
- Grupa TNT ili 220?
- …
Svaki
od tih izraza označava posebni vid bilo oblika bilo djelovanja skupine. Poanta
ovakvog nabrajanje je pokazati na raznolikost grupa i njihovog poimanja – neke
su veće neke manje, neke su zatvorene druge otvorene, neke formalne druge ne, u
nekima bitniji je rad u drugima osjećaji, pripadnost. No poanta je također da
ukažemo da sve te društvene formacije imaju nešto zajedničko, da pripadaju
klasi određenog idealnog tipa koji nosi zajedničke odrednice strukture,
ljudskih odnosa i procesa.
Gdje je grupa?
Fenomen
grupe često razmatramo u dijalektici između grupe i pojedinca, vis à vis potonjega. Nešto što je više
od pojedinca ali manje i ne još društvo. Znači grupa i grupni rad uvjetovani su i društvom kao cjelinom, dio su
društva i društvenog rada. Međutim u društvenim naukama, a u socijalnom radu
važna je i zajednica kao zasebni sloj, plato ljudske i društvene egzistencije.
Grupu,
znači, treba sagledavati ne samo u odnosu s pojedincem , nego i u odnosu na zajednicu i društvo. Grupe ih konstituiraju, ali i ti platoi
konstituiraju grupe – u njihovom općem obliku kao i različitim formalizacijama
ovih platoa. Zato shemu gore dopunjujemo i formalnim
varijantama pojava. A da ne bi prejudicirali što je vrh, a što baza takve slojevite strukture, shemu predstavljamo
u dvije varijante.
[1] Ako uzmemo atribut »socijalni« u širokom značenju onda je ova sintagma
gotovo pleonazam. Socijalni znači društveni, ili bolje »drugarski« odnosno da
nešto zajedno radimo, znači u grupi. Socijalni rad je u neku ruku gotovo uvijek
i grupni rad. No ova sintagma označava posebni vid socijalnog rada (u razlici s
radom s pojedincem i zajednicom), kolikogod on bio problematičan, neprimjeren i
redundantan (za diskusiju o tome vidjeti dolje).
[2] Ove odrednice grupe kao da odgovaraju Bionovim pojmovima radne grupe (RG) i
osnovnih pretpostavki (OP). Vid radne grupe bi otprilike odgovarao tvrdnji da
grupu definiraju zajednički, grupni ciljevi i njihovo ostvarivanje; dok grupna
pravila kao konstituent grupe odgovaraju ovisnoj pretpostavci (OP-O), opasnost
pretpostavci borbe ili bijega (OP-BB), a veze kao temelj grupe osnovnoj
pretpostavci parenja (OP-P). U razvoju grupe pitanje članstva javlja se u
fazama energiziranja odnosno u prelasku iz ovisne osnovne pretpostavke u onu
borbe ili bijega. Kada se ljudi počinju pitati gdje su odsutni članovi grupe,
znamo da se formirala grupa kao tijelo kome neki ljudi pripadaju. Pitanje nije
više gdje je vođa grupe nego gdje su njezini članovi. Međutim i druge osnovne
pretpostavke određuju karakter članstva u grupi odnosno njegov modus. Biti
povezan s drugim članovima grupe također utemeljuje članstvo u grupi kao i
pristajanje na njezina pravila i vrijednosti. Možemo napraviti korak dalje i
ustvrditi da svaka osnovna pretpostavka podrazumijeva jedan posebni vid
članstva. OP-O definira članstvo kao podređivanje grupi, OP-BB kao pripadnost
nasuprot vanjskom neprijatelju a OP-P kao parnu povezanost s drugim članovima.
RG možda i nema neke afektivne odrednice članstva, odnosno koristi emocije
osnovnih pretpostavki, što bi značilo da je članstvo određeno racionalnije – s
funkcionalnim ulogama pri vršenju postavljenih zadataka.
[3] Dakako da se izraz »grupa« u znanosti koristi i u sasvim drugačije
svrhe – npr. pojam grupe u matematici. Čak i u društvenim znanostima izraz
koristimo često za označavanje »grupa sličnih fenomena«, kao npr. »ranjive
skupine pučanstva«. No to je moguće samo iz perspektive promatrača. Mi možemo
nazvati skulpturu na glavnom trgu »Grupa građana«, no naravno to ona nije. I ne
bi bila i da su živi. Promatrač može za svoje potrebe po-imenovati prolaznike
na tom istom trgu »grupa slučajnih prolaznika« unatoč tome da su se tu našli iz
različitih razloga, da prolaze različitim tempom i ne rade ništa zajedno. Treba
nešto da se desi ili da ih zadesi da bi se poimali i doimali ili pak djelovali
kao grupa. Dakle u socijalnom radu i socijalnoj psihologiji termin »grupa«
upotrebljavati ćemo ne u smislu grupiranja pojedinih fenomena po sličnosti ili
nekoj drugoj odrednici, nego po tome da ti fenomeni (ljudska bića) djeluju kao
grupa po sebi.
Ni komentarjev:
Objavite komentar