Osjećaji, organizacija i proizvodnja (grupa 14. dio, komentar 9)

Kod vježbe gradnje mostova (u stripu pod brojem 6) mogli smo promatrati spontano stupanje u vodeće uloge. To smo mogli pratiti s obzirom na faze grupnog razvoja, neki su bili vodeći na početku, drugi u sredini a treći na kraju, odnosno neki članovi su bolji kao njegovatelji, neki energizatori, a neki opuštači. No vodeća uloga ne odražava se samo glede na faze grupa nego i na registre grupnog djelovanja.

Za razliku od grupa u kojima su važne emocije (u terapeutskim, savjetovanja, samopomoći i sl.) u realnim i radnim grupama vrlo su značajni i registri proizvodnje i organizacije.[1] Ta tri registra su prilično kategorijalna, može ih se promatrati i prepoznati bez zaključivanja, onako fenomenološki, prema tonu razgovora i atmosfere u grupi. Za emocionalni registar karakteristično je neko uzbuđenje[2], ono se odražava u naglašenim emocijama i zaokupljenošću njima. Za radni, proizvodni registar tipična je usmjerenost u djelatnost, osjećaj „stvarnoga“, briga za ishodima. Za organizacijski pak razmatrajući stav koji se tiče strategije i taktike kako se nečim baviti.

Nabrojani registri su malo nalik na osnovne pretpostavke. I oni pretpostavljaju što je u nekom trenutku u grupi bitno, o čemu grupa (ili njen vođa) treba brinuti. I one se javljaju kao dominanta tema u jednom momentu grupe, i uvode neku specifičnu atmosferu. No dok su osnovne pretpostavke međusobno isključive i ne mogu postojati u nekoj grupi odjednom, registri činjenja mogu uključivati djelovanje drugih registara u pozadini – npr. dok pekari peku kruh dobro se zabavljaju i šale – atmosfera rada, organizacije i osjećajnosti nije sveobuhvaćajuća, već samo površinski, „fenotipski“ vid funkcioniranja grupe. Dok je pozornost usmjerena na jedan vid djelovanja grupe, drugi vidovi automatsko teku van obzora grupe.

One su dakle više posebne nego osnovne pretpostavke djelovanja grupe. I za uspješno djelovanje grupe one moraju biti suplementarne, pokrivati sve tri razine njenog djelovanja. Registri djelovanja grupa su od funkcionalnog značenja dok osnovne pretpostavke mogu biti disfunkcionalne. Registre možemo poimati kao posebne vidove radne grupe, koji moraju sadržati fazne vidove postojanja da bi radni vidik (Bion) bio uspješan odnosno da bi ciklus bio kreativan (Southgate).

Ova tri registra u svakoj fazi otvaraju, ili čak iziskuju, posebni vid vođenja, a uloge posebnih vođa mogu zasjesti različiti članovi grupe (imamo barem 3 X 3 takvih pozicija). Nije suvislo očekivati od jednog vođe da bude uspješan u svim fazama i na svim registrima djelovanja. Strip to lijepo rezimira u uvodu u poglavlje o vođenju. Zbog značaja tih opažanja to ponavljamo u tabeli gore.

Tabela dobro rezimira višestruke mogućnosti vođenja i zauzimanja vodećih položaja sa strane više članova grupe, rijekom otvara te mogućnosti i može se koristiti u snalaženju u stvarnim grupama i osnaživanju njihovih demokratskih potencijala. Prema ovoj shemi mogli bismo preuzimanje vodećih uloga zamišljati kao tok promjena, kolo u kojem zavisi od trenutka do trenutka tko će biti kolovođa. Prema nahođenju, trenutnoj inspiraciji, dinamici u grupi, prema tome s čime član grupe osobno raspolaže odnosno što grupa u njemu pobuđuje i iz njega izvlači.

Referencija

Southgate, J. i Randall, R. (1980), Cooperative and Community Group Dynamics. London: Barefoot Books.

 

---

[1] U prvim ovi registri se zanemaruju odnosno svode na dominantni registar osjećaja. Isto tako se može dogoditi u radnim grupama – u kojima se na uštrb emocija naglašavaju bilo radni bilo organizacijski registri.

[2] Ono može biti »visokog napona« kao kod veselja, oduševljenja, srdžbe i gnjeva, ali može i biti i smirenog značaja poput zadovoljstva, ali i tuge ili čak beznađa.